Ovo je demo verzija sajta.Vaše narudžbine neće biti obrađene.

Zapisi, Putopisi

Domaća književnostBeletristikaPutopisi

1.100,00880,00 RSDušteda: 220,00 RSD (-20%)

Život u mnogim prestonicama međuratne Evrope, inspirisao je Andrića da zapiše svoje utiske. On se, međutim, nije oslanjao samo na sopstvena čula i opažanja, već se za svako putovanje pažljivo pripremao i u beležnice upisivao podatke iz knjiga o istoriji, kulturi i tradiciji zemlje. U putopisima Andrić pre svega iznosi ono što jednu zemlju i njen način života čini specifičnim. Boravak u Italiji, Španiji i Portugaliji bio je plodonosan za pisca. Raznolikost predela, opojni i teški južni mirisi, bujni sokovi, blještavo plavetnilo neba i žarkost sunca, otvorenost i raskoš duha, bogata kultura i duga tradicija Južne Evrope, očarali su pisca. Pored priča koje su nastale u vreme njegovog boravka na jugu („Dan u Rimu“, „Noć u Alhambri“, „Bajron u Sintri“) i eseja o Goji i mostovima, Andrić je ostavio nekoliko zanimljivih putopisa o lepoti Juga – „Portugal, zelena zemlja“ (1931), „Španska stvarnost i prvi koraci u njoj“ (1934). Ljubav prema Jugu nije, naprotiv, isključivala piščevo interesovanje za Sever. Dok je putovao po Skandinaviji, u zrelijim godinama, kada strasti i emocije polako ustupaju pred intelektom, Andrića su inspirisali čistota ledenog Severa, kristalna prozirnost vazduha, ponoćno sunce i čarobni sjaj polarne svetlosti. Svedenost pejsaža iza kojeg ključa život i uzdržan i prividno hladan severni čovek i njegova prikrivena strast, bili su piscu tema nekolikih putopisnih –zapisa:„Sever“, „Zemlja na Severu“ (1965). Neki Andrićevi putopisi nastali su neposrednim povodom – „Na Nevskom prospektu“ (1946) i „Utisci iz Staljingrada“ (1947) – napisani su kao rezultat piščevog službenog boravka u Sovjetskom Savezu. Drugi, pak, kao „Na vest da je Brusa pogorela“ (1958), nije zapravo pravi putopis nego naknadno prisećanje na grad koji je pisac upoznao ranije i kojim je bila inspirisana Prokleta avlija (1954). Vojnovićevo delo Maškarate ispod kuplja Andriću je poslužilo samo kao povod da u tekstu „San o gradu“ napiše odu Dubrovniku. Nekoliko tekstova o Sarajevu („Jedan pogled na Sarajevo“, „Na jevrejskom groblju u Sarajevu“ i „Raja u Sarajevu“), zatim onaj o hercegovačkom kršu („Na kamenu, u Počitelju“), jadranskoj lepotici Boki Kotorskoj („Trenutak u Toploj“) ili opisi Ohrida („Kraj svetlog Ohridskog jezera“) i slovenačkih predela („Dolinom Radike, i dalje“ i „O letovanju u Sloveniji“) predstavljaju, zapravo, rezultat piščeve ljubavi, razumevanja i poznavanja njegove tada velike i raznolike zemlje.

  • Barkod: 9788687019812
Cene su u dinarima sa uračunatim PDV-om.

Opis:
Život u mnogim prestonicama međuratne Evrope, inspirisao je Andrića da zapiše svoje utiske. On se, međutim, nije oslanjao samo na sopstvena čula i opažanja, već se za svako putovanje pažljivo pripremao i u beležnice upisivao podatke iz knjiga o istoriji, kulturi i tradiciji zemlje. U putopisima Andrić pre svega iznosi ono što jednu zemlju i njen način života čini specifičnim. Boravak u Italiji, Španiji i Portugaliji bio je plodonosan za pisca. Raznolikost predela, opojni i teški južni mirisi, bujni sokovi, blještavo plavetnilo neba i žarkost sunca, otvorenost i raskoš duha, bogata kultura i duga tradicija Južne Evrope, očarali su pisca. Pored priča koje su nastale u vreme njegovog boravka na jugu („Dan u Rimu“, „Noć u Alhambri“, „Bajron u Sintri“) i eseja o Goji i mostovima, Andrić je ostavio nekoliko zanimljivih putopisa o lepoti Juga – „Portugal, zelena zemlja“ (1931), „Španska stvarnost i prvi koraci u njoj“ (1934). Ljubav prema Jugu nije, naprotiv, isključivala piščevo interesovanje za Sever. Dok je putovao po Skandinaviji, u zrelijim godinama, kada strasti i emocije polako ustupaju pred intelektom, Andrića su inspirisali čistota ledenog Severa, kristalna prozirnost vazduha, ponoćno sunce i čarobni sjaj polarne svetlosti. Svedenost pejsaža iza kojeg ključa život i uzdržan i prividno hladan severni čovek i njegova prikrivena strast, bili su piscu tema nekolikih putopisnih –zapisa:„Sever“, „Zemlja na Severu“ (1965). Neki Andrićevi putopisi nastali su neposrednim povodom – „Na Nevskom prospektu“ (1946) i „Utisci iz Staljingrada“ (1947) – napisani su kao rezultat piščevog službenog boravka u Sovjetskom Savezu. Drugi, pak, kao „Na vest da je Brusa pogorela“ (1958), nije zapravo pravi putopis nego naknadno prisećanje na grad koji je pisac upoznao ranije i kojim je bila inspirisana Prokleta avlija (1954). Vojnovićevo delo Maškarate ispod kuplja Andriću je poslužilo samo kao povod da u tekstu „San o gradu“ napiše odu Dubrovniku. Nekoliko tekstova o Sarajevu („Jedan pogled na Sarajevo“, „Na jevrejskom groblju u Sarajevu“ i „Raja u Sarajevu“), zatim onaj o hercegovačkom kršu („Na kamenu, u Počitelju“), jadranskoj lepotici Boki Kotorskoj („Trenutak u Toploj“) ili opisi Ohrida („Kraj svetlog Ohridskog jezera“) i slovenačkih predela („Dolinom Radike, i dalje“ i „O letovanju u Sloveniji“) predstavljaju, zapravo, rezultat piščeve ljubavi, razumevanja i poznavanja njegove tada velike i raznolike zemlje.

Iz istog žanraZapisi, Putopisi

Poslednje pogledano